Vantelesna oplodnja

Vantelesna oplodnja (VTO) je medicinski postupak koji pomaže parovima koji imaju poteškoća sa začećem da ostvare svoju želju za roditeljstvom. Ovaj postupak, poznat i kao In Vitro Fertilizacija (IVF), predstavlja jednu od najuspešnijih metoda lečenja steriliteta.

Vantelesna oplodnja je proces u kojem se jajne ćelije oplode u laboratorijskim uslovima (in vitro). Nakon uspešne oplodnje, embrion se vraća u matericu kako bi započeo svoj razvoj. Ovaj postupak se preporučuje parovima koji nisu uspeli da ostvare trudnoću prirodnim putem ili uz pomoć drugih metoda lečenja steriliteta.

Ko su kandidati za vantelesnu oplodnju?

Vantelesna oplodnja je idealno rešenje za parove koji se suočavaju sa sledećim problemima:

IVF metoda

Konvencionalna ili klasična IVF metoda podrazumeva postupak gde se, u specijalnim laboratorijskim uslovima, aspirirana jajna ćelija smešta u posudu sa medijumom, nakon čega joj se dodaje više od 100 000 progresivno pokretnih spermatozoida dobijenih prethodno obrađenim semenom. Samo jedan od spermatozoida će uspeti da prodre kroz opnu jajne ćelije. Nakon 18h od inseminacije, proverava se da li je došlo do oplodnje.

ICSI metoda

Mikroasistirana fertilizacija ili intracitoplazmatska injekcija spermatozoida predstavlja tehniku koja je revolucionarno izmenila tretman teških oblika muškog steriliteta, do skoro smatranih nelečivima. U normalnom ejakulatu ima više od 15 miliona spermatozoida od kojih samo nekoliko stotina uspe da dosegne do jajovoda i jajne ćelije. Kod muškaraca kod kojih je ukupan broj spermatozoida u ejakulatu ispod 15 miliona, ovakav događaj je otežan ili nije moguć. Iz tog razloga je razvijena tehnika mikrofertilizacije koja pruža šansu za oplodnju i sa svega nekoliko živih spermatozoida u semenu.

Suštinu metode predstavlja direktno ubacivanje jednog odabranog spermatozoida u jajnu ćeliju složenim sistemom mikropipeta i manipulatora (ICSI – eng. intracytoplasmic sperm injection). 

Oko 70% jajnih ćelija kojima je ubačen spermatozoid uspeva da se oplodi (fertiliše) i to iz uzorka semena koje jedva da je imalo neki živi spermatozoid. Metodu upotpunjuje mogućnost vađenja spermatozoida iz samog epididimisa (PESA), ili ako je potrebno iz testisa (TESA/TESE). Uspeh metode prvenstveno zavisi od različitih tehnika za preparaciju i selekciju spermatozoida koji će biti ubačeni u jajnu ćeliju.

Priprema za vantelesnu oplodnju započinje stimulacijom jajnika, gde dati lekovi imaju za cilj ubrzanje rasta i sazrevanje što većeg broja folikula. Praćenje (monitoring) efikasnosti primenjene terapije se ostvaruje ultrazvučnim pregledima i hormonskim testovima u krvi  (estradiol- E2 i luteinizirajući hormon – LH).

Nakon potvrđene zrelosti (veličina folikula, dinamika rasta E2 i skoka LH)  planira se termin aspiracje- transvaginalno se izvlače jajne ćelije iz folikula, 32–36 sati od primene hormona HCG . Aspiracija se radi u kratkotrajnoj anesteziji. Po završenoj intervenciji pacijent ostaje da leži u bolnici oko 2 sata.

Spajanje zrelih jajnih ćelija  i odabranih spermatozoida vrši se 4–6 sati nakon vađenja jajnih ćelija (IVF / ICSI), tako da muškarci imaju dovoljno vremena da se pripreme za davanje ejakulata. Ejakulat partnera obrađuje se “gradijent density” ili „swim-up“ metodom sa ciljem da se dobiju što prodornijii kvalitetniji spermatozoidi iz ejakulata.

Nakon 72 sata do 5 dana od oplođenja, nastali embrioni, vraćaju se u materičnu šupljinu (embriotransfer – ET). U dogovoru sa pacijentima, u proseku se vraća 1–3 embriona, a višak kvalitetnih embriona se, tehnikom vitrifikacije (brzo zamrzavanje), čuva za budući embriotransfer (FET-eng. frozen embryo transfer).

Ukoliko postoje indikacije (veliki broj embriona, hiperstimulacija, missed-i ranih trudnoća posle IVF postupka, izostanak implantacije posle većeg broja IVF postupaka) embrioni se gaje do stadijuma blastociste (u proseku 5 dana).
Kultura embriona u trajanju od 5 dana predstavlja prirodnu selekciju kvalitetnih embriona – mali broj se razvije do blastociste, a uspeh  implantacije se povećava na 50%.

Trudnoća se potvrđuje biohemijskim testovima (15 – 17. dana od ET – određivanjem beta HCG hormona u krvi) ili ultrazvučnim pregledom oko 20. dana od ET.

Postupak vantelesne oplodnje

Proces vantelesne oplodnje obuhvata nekoliko preciznih koraka koji zahtevaju stručnost medicinskog tima i posvećenost pacijenata.

Priprema za postupak vantelesne oplodnje

Priprema za vantelesnu oplodnju uključuje nekoliko koraka kako bi se procenilo zdravstveno stanje oba partnera i odredio najpogodniji protokol za stimulaciju ovulacije. Ovo osigurava optimalne uslove za uspešan ishod postupka.

Prvi pregled i osnovne analize

Na prvom pregledu obavljaju se osnovni dijagnostički testovi:

  • Ultrazvuk male karlice: Pregledom se procenjuje stanje jajnika, materice i folikula.
  • Spermogram: Analiza broja, pokretljivosti I morfologije spermatozoida. Partner treba da ima apstinenciju od 3-5 dana pre davanja uzorka.

Hormonski status

U zavisnosti od rezultata prvog pregleda, lekar će možda tražiti određivanje hormonskog statusa kako bi procenio funkciju jajnika. Ove analize se rade od 2. do 4. dana menstrualnog ciklusa i uključuju:

  • FSH (folikulostimulirajući hormon)
  • LH (luteinizirajući hormon)
  • Estradiol (E2)
  • Prolaktin
  • AMH (Antimilerov hormon)
  • Inhibin B

Ovi parametri pomažu u proceni rezerve jajnika i planiranju stimulacije.

Ginekolog može zahtevati dodatne analize kao što su:

Mikrobiološka ispitivanja:

  • Spermokultura (za partnera)
  • Cervikalni bris (za pacijentkinju)

Serološke analize:

  • Testovi na HBsAg (hepatitis B), HCV (hepatitis C), HIV i VLDR.

Kolposkopija i Papanikolau test:

  • Pregledi za isključivanje mogućih promena na grliću materice.

Određivanje protokola stimulacije ovulacije

Nakon prikupljanja svih nalaza, ginekolog pravi konačni plan i odlučuje kojim protokolom će se krenuti u stimulaciju ovulacije kao što su tip hormona koji će se koristiti, doze i trajanje terapije.

Detaljna priprema i kompletna dijagnostika ključ su za pravilan pristup lečenju steriliteta i povećavaju šanse za uspeh vantelesne oplodnje. Ukoliko se bilo kakvi dodatni nalazi pokažu neophodnim, vaš lekar će vas pravovremeno informisati.

Stimulacija ovulacije

Nakon što ginekolog odredi odgovarajući protokol na osnovu svih prikupljenih analiza, sledeći korak je početak stimulacije ovulacije. Ovo je ključna faza koja omogućava razvoj većeg broja zrelih jajnih ćelija.

Cilj ove faze je stimulisati jajnike da razviju više folikula nego u prirodnom ciklusu (gde obično sazreva samo jedna jajna ćelija).

Tokom stimulacije, lekar redovno prati napredak folikula putem ultrazvuka (folikulometrija) i analize hormona. Nivoi estradiola u krvi pružaju dodatne informacije o odgovoru jajnika.

Kontrole se obavljaju na svakih nekoliko dana kako bi se terapija prilagodila ukoliko je neophodno.

Stimulacija traje 10-14 dana, u zavisnosti od odgovora jajnika. Lekar će odlučiti kada su folikuli spremni za sledeći korak.

Kada folikuli dostignu odgovarajuću veličinu, pacijentkinji se daje stop injekcija (najčešće hCG ili agonist GnRH). Ova injekcija omogućava konačno sazrevanje jajnih ćelija.

Nakon stimulacije ovulacije i primene stop injekcije 34 do 36 sati sledi sledeći korak –   aspiracija jajnih ćelija.

Aspiracija jajnih ćelija

Aspiracija jajnih ćelija je postupak tokom kojeg se zrele jajne ćelije prikupljaju iz zrelih folikula žene nakon kontrolisane ovarijalne stimulacije. Ovaj postupak je minimalno invazivan, ali zahteva preciznost i stručnost tima.

Pacijentkinja dolazi na zakazani termin, a preporučuje se da ne konzumira hranu i piće najmanje 6 sati pre postupka (standardna priprema za intervencije pod anestezijom).

Procedura se izvodi pod blagom opštom anestezijom ili sedacijom kako bi se osigurala udobnost pacijentkinje. Ceo proces je bezbolan i pacijentkinja je u svesnom stanju kratko nakon završetka.

Lekar koristi transvaginalnu ultrazvučnu sondu sa specijalnom iglom koja prolazi kroz vaginalni zid do jajnika. Igla se uvodi u svaki folikul pojedinačno kako bi se aspirisala (izvukla) folikularna tečnost.

Tečnost koja sadrži jajne ćelije odmah se prenosi u laboratoriju, gde embriolog pregleda njen sadržaj pod mikroskopom i identifikuje zrele jajne ćelije.

Procedura traje između 10 i 20 minuta, u zavisnosti od broja folikula. Nakon završetka, pacijentkinja ostaje u oporavku 1-2 sata pre odlaska kući.

Aspiracija jajnih ćelija je precizan i važan korak u procesu vantelesne oplodnje, jer omogućava embriolozima da započnu laboratorijsku fazu koja vodi ka stvaranju embriona. Iskusan tim i pažljivo vođenje procedure osiguravaju maksimalnu sigurnost i uspeh ovog koraka.

Istog dana kada se prikupljaju jajne ćelije, partner daje ejakulat. Ukoliko prirodno davanje uzorka nije moguće, spermatozoidi se mogu dobiti putem: hirurškog zahvata (TESA, PESA) ili iz zamrznutog uzorka koji je unapred pripremljen.

Oplodnja u laboratoriji

Prikupljene jajne ćelije se spajaju sa spermatozoidima u laboratorijksi kontrolisanim uslovima. Proces može uključivati konvencionalnu in vitro fertilizaciju (IVF) ili Intracitoplazmatsku injekciju spermatozoida (ICSI) za slučajeve smanjenog broja/pokretljivosti spermatozoida.

Konvencionalni IVF:

Spermatozoidi se dodaju u posudu sa jajnim ćelijama, gde se prirodno spajaju u kontrolisanim laboratorijskim uslovima (in vitro).

Kod ovog postupka, jedan spermatozoid se direktno injektira u jajnu ćeliju pomoću specijalnog mikroskopa.

Nakon što se jajne ćelije oplode, nastaju zigoti (rani embrioni), koji se pažljivo prate u laboratoriji tokom narednih nekoliko dana. Prvog dana proverava se da li je oplodnja bila uspešna.  Zatim se prati razvoj embriona od 3 do 5 dana (blastocista).

Transfer embriona

Transfer embriona je završna faza vantelesne oplodnje i trenutak kada se embrion (maksimalno do 3 embriona) vraća u matericu žene. 

Pre samog transfera, lekar obavlja ultrazvučni pregled kako bi se proverila debljina endometrijuma (unutrašnjeg sloja materice). 

Postupak transfera

Embriolog bira najkvalitetniji embrion (ili embrione) za transfer, na osnovu kriterijuma kao što su broj ćelija, struktura i razvojna faza.

Lekar koristi specijalni kateter (tanku cevčicu) kako bi pažljivo plasirao embrion u materičnu šupljinu, uz pomoć ultrazvuka koji omogućava preciznost.

Sam transfer traje oko 10 minuta i potpuno je bezbolan. Nije potrebna anestezija, a većina pacijentkinja se oseća komforno tokom postupka.

Nakon transfera, pacijentkinji se savetuje kratak period odmora (obično 15-30 minuta).

Žena nastavlja sa uzimanjem hormona kako bi se podržala implantacija embriona u materici. Ovi hormoni održavaju optimalne uslove za trudnoću.

Prvih 10-14 dana nakon transfera je vreme kada embrion treba da se implantira u matericu i započne svoj razvoj. Tokom ovog perioda, mogu se javiti blagi simptomi slični ranim znakovima trudnoće.

Na pravom ste mestu

Zakažite pregled

Vantelesna oplodnja je kompleksan proces koji zahteva pažljivo planiranje i stručnost. Uz pravi izbor klinike i adekvatnu pripremu, šanse za uspešan ishod su značajno veće. Naša misija je da vam pružimo pouzdane informacije i podršku na vašem putu ka roditeljstvu. Za dodatne informacije i konsultacije, kontaktirajte odabranu kliniku.

Kontakt informacije

Bulevar Zorana Đinđića 45 i

Kliknite za poziv